Za razliku od prethodna četiri Bajrama, kada je za izbjeglice bajramski ručak u znak solidarnosti pripremalo lokalno albansko stanovništvo iz sela Miratovac, ove godine ručak organizira Ministarstvo za izbjeglice, a općinski predsjednik Šćiprim Arifi djeci dijeli bajramske poklone

Piše: Agon Islami, Bujanovac

PREŠEVO, BUJANOVAC, 13. septembar 2016. (izvor: Al Jazeera; naslovna fotografija Reuters) – Albanci na jugu Srbije, koji ovo područje nazivaju “Lugina e Presheves” (Preševska dolina) i čine većinu u dvije od tri općine (Bujanovac, Preševo i Medveđa), jjuče su klanjali bajram-namaz.

Ali, u Preševu Bajram nisu dočekali samo tamošnji lokalni muslimani, nego i veliki broj izbjeglih Sirijaca koji su zbog rata napustili svoje domove i pokušavaju koliko-toliko imitirati normalan život.

Uprkos odluci koju je prije nekoliko mjeseci uvela Evropska unija o zatvaranju granica kako bi spriječila prelazak izbjeglica, one i dalje stižu – ilegalnim putevima – pa ih je odnedavno u Prihvatnom centru u Preševu skoro 700.

Oni slave Kurban-bajram daleko od svoje domovine, svojih kuća i njihovih porodica, ali ovaj blagdan dočekuju i doživljavaju sa mnogo emocija.

Sirijski migranti obavili su klanjanje bajram-namaza u prostorijama Prihvatnog centra, predvođeni imamima Albancima, koji s njima rade u svojstvu prevodioca, ali oni nisu imali svečanu bajramsku odjeću, niti su svojoj djeci mogli podijeliti bajramluk.

Na sreću, svi će  imati poseban – bajramski ručak, koji će bogatiji od onih na koje su navikli u izbjegličkim danima. Njima će se pridružiti i neki od lokalnih lidera, predstavnici Ministarstva za socijalna pitanja Republike Srbije i Komesarijata za izbjeglice.

Za razliku od prethodna četiri Bajrama, kada je za izbjeglice bajramski ručak u znak solidarnosti pripremalo lokalno albansko stanovništvo iz sela Miratovac, ove godine ručak organizira Ministarstvo za izbjeglice, a općinski predsjednik Šćiprim Arifi djeci dijeli bajramske poklone.

Strašna iskustva

Na licima je blagi smiješak, ali teško da išta može odagnati misli na njihovu sudbinu, na golgotu kroz koju su prošli i prolaze. Kako misle nastaviti svoje putovanje, uglavnom ne govore, nego puštaju druge da to kažu umjesto njih.

“Njihova iskustva su strašna, njih maltretiraju na svakom mjestu, skoro u svakom gradu. Često su izloženi batinanju, torturi i pljačkanju. O ovome znaju svi, međutim kanal njihovog krijumčarenja je veoma organiziran”, kaže jedan sagovornik, koji je dio osoblja u kampu.

Priča kako se mnoge porodice dijele po grupama tokom putovanja i često se nikad više ne ujedine. Dešava se da roditelji prelaze granicu, a djeca im ostaju mjesecima po kampovima.

“Ovo je jako težak doživljaj i ne možeš a da ne saosjećaš s tim bolom, kada ih vidiš kako Bajram obilježavaju sa puno rana i bola koje su pogodile njihove duše.“

Iako mnoge izbjeglice pričaju kako ih je Srbija dočekala srdačnije od mnogih zemalja, a u samoj Preševskoj dolini su sve vrijeme imali nesebičnu podršku i pomoć lokalnog stanovništva, svaki od njih sanja isto – da se skrasi i naše mjesto koje će moći zvati svojim domom.

Sirijske migrante u Preševu ovogodišnji Kurban-bajram je zatekao u nepovoljnijoj situaciji. Sada ih ne mogu deportovati u zemlje koje su im bile cilj.

Jednostavno rečeno, samo Bog zna gdje će oni završiti i koji će biti biti njihov krajnji ishod.

Jutros su mnogi od njih, dok su klanjali Bajram-namaz, to je sigurno, zaželili da sljedeći dočekaju kao građani neke zemlje, a ne kao izbjeglice.