Ispovest Igora Milkovića, bivšeg saobraćajca: U policiji ne žele nepodobne poput mene

Igor Milković (Foto privatna arhiva)

Bujanovac, 12. novembar 2025. – Samo sam hteo da nosim uniformu s ponosom. Ali to danas, izgleda, nije dovoljno! I pored svih presuda u moju korist mene još uvek ne vraćaju na posao koji volim i za koji sam se školovao.

Ovako započinje svoju priču Igor Milković, saobraćajni policajac od 2006. do 2014. godine. Iz službe je, kaže, izbačen jer nije bio „podoban“ – iako nikada nije osuđivan i oslobođen je svih optužbi.

Sve je počelo, kaže, kada je prisustvovao svadbi na kojoj je neko pucao u vazduh. Bez dokaza, Igor je postao meta istrage, a kasnije i višegodišnje borbe s institucijama.  Presude u njegovu korist nisu promenile ništa – izgubio je posao, ali nije i dostojanstvo.

„U disciplinskom postupku piše da sam pucao, a u krivičnom da nisam. Isti ljudi, dve različite istine.“

Ugled policije poslednjih godinu dana ozbiljno je poljuljan. Prema istraživanju Strukovnog udruženja policije „Dr Rudolf Arčibald Rajs“, više od 70 odsto građana nema poverenja u policiju, a 41,7 odsto veruje da ona najviše štiti političke partije – ne građane.

Jedan od onih koji su sistem osetili na sopstvenoj koži je bivši saobraćajni policajac Igor Milković iz Vranja, koji tvrdi da je iz službe udaljen jer „nije bio podoban“.

– Bio sam u saobraćajnoj policiji od 2006. do 2014. godine. Sve je počelo nakon svadbe prijatelja, kada je neko pucao u vazduh. Iako nisam imao veze s tim, postao sam meta istrage – kaže Igor.

Protiv njega je, kako tvrdi bez dokaza, podneta krivična prijava, ali je na kraju oslobođen. Ipak, šteta je već učinjena: Policijska uprava ga je otpustila, ali i pored presuda u njegovu korist odluka nikada nije ispravljena.

-Isti ljudi davali su dve različite izjave. U disciplinskom postupku sam „kriv“, a u krivičnom nisam. A ja sam ostao bez posla – priča on.

Od tada živi bez stalnog zaposlenja, iako je, kaže, završio Školu unutrašnjih poslova, Pravni fakultet i brojne obuke, i bio prvak u streljaštvu.

– Nisam osuđivan, nemam mrlju u karijeri. Samo sam želeo da nosim uniformu s ponosom. Ali to danas, izgleda, nije dovoljno – zaključuje Milković.

Njegova priča otvara pitanje: kad sistem ne štiti svoje ljude – kako da zaštiti građane?

          *Tekst je, uz saglasnost Igora Milkovića, uz neznatna skraćenja preuzet sa FB stranice DN 017

4 comments
  1. Ovaj dok je bio policajac kažnjavao sirotinju sa yugiće a dodvoravo licima iz krimi sredine. Ćuti si molim te da neotvorim usta jednu situaciju samo će te podsetim kod donji pijac kad si stajao i uradio nešto. Toliko od mene za sada!!

  2. Od samog starta u službu bio je problematičan ajde vidite kome je bio starejko i kum tog dana i sve vam je jasno. Pozdrav za čestite policajce a ovakvi poput ovog dečka treba da si ćuti.

  3. Epa sinko nemože da budeš i policajac i biznismen da prodavaš kola i sediš sa lica iz kriminogene sredine ili jesi ili nisi ili poštoj značku ili negu prljaj. Ali ok ti smatraš da si oštećen mada nije tako sinko. Dobro se znamo i znamo kakav si bio u službi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enable Notifications OK No thanks