[quote]Zgrada je bila dvospratna. Nalazila se kraj glavne ulice, prekoputa današnje opštinske zgrade. Predpostavljam da je izgrađena 1907. godine, a možda i ranije. Do 1912. godine u toj zgradi se izvodila nastava na turskom jeziku. Posle 1912. godina ovaj objekat je služio kao Osnovna škola na srpskom jeziku i škola učenika u privredi-ŠUP. Stari Bujanovčani ovu zgradu pamte kao najveću zgradu u bujanovačkoj čaršiji iz perioda Osmanlija[/quote]
Osmanlije su pridavale izuzetan značaj obrazovanju. Čitav XIX vek protekkao je u duhu reformi. Objavom Tanzimata od 03.11.1839. godine, koji je imao za cilj reorganizaciju imperije u svim sverama života: politici, ekonomiji, ideologiji… glavni cilj reforme bio je usmeren na koremite promene u obrazovanju.
U ovoj eri, koju su evropljani nazvali “Era of modern reform”, veliki reformator Midhat-paša niški valija (1861-1864) je govorio: ”Škola ide ispred džamije”. Sultan Abdulmedžid, nastavljajući započete reforme svoga oca, godine 1845. i 1847. produbljuje reforme donoseći odluke da osnovna škola “sibiyan mektebi” bude u četvorogodišnjem trajanju i da bez odgovarajućih diploma ne može niko da obavlja učiteljski poziv.
[quote]Stari Bujanovčani ovu zgradu pamte kao najveću zgradu u bujanovačkoj čaršiji iz perioda Osmanlija[/quote]
Da bi obrazovni sistem uredio i učinio kavalitetnijim, preduzeo je ozbiljne korake. Godine 1869. objavljena je “Maarif-I Umumiy Nizamnamesi” – Uredba s opštim aktima Ministarstva prosvete. Tom Uredbom, škole su prešle u nadležnost države. Njome je regulisano da se u svakom selu, mahali, ima otvoriti jedna osnovna škola. U kasabama koje imaju 500 kuća – srednje škole – Ruždije (Rüştize), u gradovima sa 1.000 kuća Idadije.
Poznata je bila Skopska idadija. U centrima vilajeta po uredbi i aktima trebalo otvoriti obrazovne institucije za školovanje superiornih kadrova, nalik na univerzitetske. Te obrazovne ustanove zvale su se Darülmuallim, vrsta Učiteljskog fakulteta. U početku u ovoj ustanovi su se obrazovali kadrovi za osnovne i srednje škole, a kasnije i za moderne osnovne škole Iptidaije i Idadije. Sudeći po kriterijima uredbe za otvaranje srednje škole po kasabama, Bujanovac je u vreme otvaranja pomenute škole imao 500 kuća i stekao uslov za otvaranje Ruždije.
Najveličansvenija zgrada Bujanovca, izgrađena od tvrdog materijala, која је ulepšavala bujanovačku čaršiju bila je turska škola- Ruždije. Jovan Hadživasiljević je naziva ”Produžena Ruždija“ .
Pojmom mektebi rušdije Abdulah Škarić, podrazumeva prvi stepen (faza) srednje škole. Međutim, pojmom produžena ruždija podrazumeva se potpuna srednja škola, “škola za odraslu punodobnu djecu“.
[quote]Otvaranje ove škole ima istorijski značaj za obrazovanja u Bujanovacu i okolini. U njoj su se obrazovali učenici bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost, a mnogi od njih nastavljali su školovanje u većim gradovima[/quote]
Zgrada je bila dvospratna. Nalazila se kraj glavne ulice, prekoputa današnje opštinske zgrade. Predpostavljam da je izgrađena 1907. godine, a možda i ranije. Do 1912. godine u toj zgradi se izvodila nastava na turskom jeziku. Posle 1912. godina ovaj objekat je služio kao Osnovna škola na srpskom jeziku i škola učenika u privredi-ŠUP. Stari Bujanovčani ovu zgradu pamte kao najveću zgradu u bujanovačkoj čaršiji iz perioda Osmanlija. U ovoj zgradi sam i ja učio kao učenik II i V razreda osnovne škole. Srušena je 1976. godine i na tom mestu je izgrađena desetospratnica, najvišlja zgrada u Bujanovcu.
Otvaranje ove škole ima istorijski značaj za obrazovanja u Bujanovacu i okolini. U njoj su se obrazovali učenici bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost, a mnogi od njih nastavljali su školovanje u većim gradovima.
(U sledećem nastavku: ZGRADA HUĆUMETA-UPRAVNA ZGRADA)
BELEŠKA O AUTORU: Džahid Ramadani, pesnik, publicist, prevodilac ,dugo se bavi pisanjem na srpskom ,albanskom i turskom jeziku. Maja ove godine je objavio zbirku pesama na albanskm jeziku BUJANOCI KRENARIA IME-BUJANOVAC,MOJ PONOS. U svojim pesmama i proznim tekstovima sa puno ljubavi i topline opisuje Bujanovac, njegove ljude i događaje. Iz njegovog bogatog opusa čitaćete u nastavcima o BUJANOVAČKOJ ČARŠIJI, znamenitim objektima u kojima se odvijao život ovog grada: Stara opština, Turska Škola, Srpska škola (sačuvana), Lekovitoj moći Bujanovačke-Karaman banje. O čuvenom Bilač hanu, o Škodrinoj kući u Starcu, o Albanskom ustanku u Vranjskom pašaluku… O najpoznatijim bujanovačkim trgovcima i zanatlijama koji su bili oličenje ovoga grada: Nikoli Laziću, Božinu Popoviću-Žiki Karči, Dimi Dodiću Baronu… .Prikupljaju se podaci o Josifu Timiću, Dinetu Timiću, Dajči Ćebapčiji, Mulla Hasanu,Mehmedu Čorovinji, Zejni Šoferu i dr.
Lepo je sto je g-din. Dzahid Ramadani, istrazujuci o Bujanovackoj carsiji prikupio dosta materijala, slikovito sa toplinom zabelezio i prezentovao nama citaocima o ljudima iz tog perioda, znamenitim objektima, druzenjima…Svaka cast za zalaganje i upornost da ovo sta citamo vidi svetlost dana.