Pogled iz Bujanovca: Geneza uspona Albina Kurtija

Nedžmedin Saćipi (Foto lična arhiva)

Piše: Nexhmedin Saqipi

Na Kosovu je gotovo postalo moda da mnogi političari, analitičari i novinari izađu pred građane i sa nekom čudnom vrstom ponosa kažu: „Prevario nas je Albin Kurti”. Zatim dodaju: „Kriv je on, dok sam ja bio dobar čovek.“

Ali ta retorika je već postala izlizana, zamorna i bez moralne težine. Jer većina onih koji se danas javno žale i kukaju, juče su bili aktivni deo iste političke borbe za vlast. Aplaudirali su, podržavali, propagirali i doprineli njegovom političkom usponu.

Zato problem nije samo u jednom pojedincu ili jednom političkom lideru. Problem je mnogo dublji: u nedostatku političke svesti, u moralnoj slabosti, u nedostatku karaktera i u žeđi za vlašću bez državničke vizije.

Savezi izgrađeni na ličnom interesu

Mnogi od onih koji se danas predstavljaju kao „političke žrtve“, u prošlosti su se pridružili Kurtiju ne zbog ideala, ne zbog nacionalnog dostojanstva, ne zbog profesionalizma ili demokratskih vrednosti, već zbog ličnih interesa i koristi od vlasti.

Ušli su u politiku zbog sitnih interesa, a kao što se obično dešava, sitne stvari nikada ne stvaraju velike ljude. Zato danas nedostaje hrabrost za pravo političko suočavanje. Umesto refleksije i odgovornosti, imamo žalbe, bes i javno predstavljanje sebe kao žrtve

Ali narod ne zaboravlja tako lako. Dobro zna ko je izgradio ovu političku stvarnost i ko je doprineo jačanju vlasti koju danas smatra problematičnom.

Od protestne figure do apsolutne vlasti

Jedan deo političke i medijske elite pomogao je Kurtijev uspon bez ikakvih uslova. Rušeni su politički mostovi, napadane institucije i stvoren narativ da samo jedan čovek može spasiti zemlju.

Međutim, kada je konsolidovao vlast, mnogi njegovi nekadašnji podržavaoci ostali su bez političkog identiteta i bez stvarnog uticaja. To se dogodilo zato što su imali novac, veze i podršku, ali nisu imali strategiju

Od protestne figure pretvorili su ga u političkog „krokodila“ i gotovo mu predali sve mehanizme države u ruke. On je političku igru razumeo bolje od svojih protivnika i pobedio ih bez mnogo poteškoća.

Politika ne funkcioniše naivnošću

Politika nije svet romantičnih emocija. Ona je arena interesa, strategija, sukoba i borbe za vlast.

Često funkcioniše po poznatoj logici da „cilj opravdava sredstvo“, teoriji koju mnogi pominju, ali je malo njih suštinski razume.

Danas je vlast na Kosovu u velikoj meri centralizovana. Vlada, budžet, predsedništvo i ključne institucije nalaze se pod uticajem iste političke osovine.

Ironija je u tome što su deo te moći upravo dali oni koji se danas žale protiv nje. A sada misle da tu strukturu mogu izazvati samo objavama na Facebooku, televizijskim izjavama ili simboličnim okupljanjima po odajama.

Slučaj Vjosa Osmani i nedostatak političkog otpora

Slučaj Vjose Osmani jedan je od najupečatljivijih primera ove političke krize. Imala je u rukama veliki politički i institucionalni kapital, ali je na kraju vlast prepuštena bez vidljivog otpora.

Danas se politička borba često svodi na društvene mreže i emotivnu simboliku, dok nedostaju organizacija, strategija i dugoročna vizija.

Kurti se upravo zbog toga i ponosi. Ali dok svi vi koji ste mu pomagali – čak i rizikujući sopstvene političke karijere – ne budete tražili odgovornost za političku prevaru i izdaju, onda niste ozbiljni

Potrebno je da od Ramush Haradinaj pa do Vjose, od analitičara do novinara koji su gradili ovu političku atmosferu, traže odgovornost i zaustave njegov politički put.

On vas više ne računa.

Govorim pod pretpostavkom da je ostalo još malo ideala, malo časti i malo političkog dostojanstva. Iako je teško, ipak vredi zbog časti i savesti.

Kriza političke svesti

Malo političara na Kosovu izgleda da je čitalo Niccolò Machiavelli, ali i oni koji jesu, često ga nisu razumeli.

Jer politika traži više od slogana i trenutnih emocija. Traži karakter, strpljenje, svest, strategiju i sposobnost da se razume vreme u kojem se živi.

Nažalost, na Kosovu i dalje dominira impulsivna politika, izgrađena na polarizaciji, klanovskim interesima i borbi za ličnu dominaciju, dok društvo ostaje sve podeljenije.

Završna poruka

Društva ne oštećuju samo snažni lideri, već i slabe elite koje se, zbog ličnih interesa, odriču principa i odgovornosti.

Kada se politika gradi na servilnosti, a ne na karakteru, tada vlast postaje apsolutna, dok građanin ostaje razočaran i duboko podeljen.

Kosovo ima manje potrebe za lažnim herojima, a mnogo više za ljudima sa državničkom svešću, moralnim integritetom i hrabrošću da govore istinu – čak i onda kada ona ne donosi vlast.

                  *Reis-l-Ulema, Hadži Nedžmedin ef. Saćipi, je predsednik Civilnog društva i lider Udruženja novinara „Etika“ iz Preševske doline, takođe je i poglavar Rijaseta Islamske Verske Zajednice Srbije

 

Add a comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enable Notifications OK No thanks