Čitateljka poziva na toleranciju sve koji prate i komentarišu tekstove Bujanovačkih

Bujanovac, 10. avgust 2024. Čitateljka našeg portala Maja Maksić pozvala je Bujanovčane i sve druge koji čitaju Bujanovačke da budu tolerantni. Ona je zatražila međusobno razumevanje i poštovanje putem pisma koje je poslala redakciji, a koje prenosimo u celosti.

 

Poštovani,

Pratim rad Vaših novina. Kao medij vi možete da radite na podizanju svesti da je bitno da je čovek dobar, human, pozitivan, kulturan, pristojan, da odmerenim rečima iznese svoj problem, a da pritom nikog ne vređa, omalovažava, ponižava, da se konflikti i problemi rešavaju razgovorom. Našoj zajednici to nedostaje – da je neformalno obrazovanje bitno.

Ja se uvek naježim kad posegnem za stranicom s komentarima. Da li ću biti iznenađena uvredama, pogrdnim rečima, uvredljivim slikama koje ljudi upućuju jedni drugima. Takve stvari su nedopustive i ne smeju da se tolerišu: Ma neću da se bavim time. Nisam nadležan/ na za to.

BITNO JE. Takve slike, rečenice ispunjene gnevom, mržnjom, nasiljem ili netrpeljivošću nekome (odrasloj osobi, detetu) obeleže dan. Deca mogu lako da pristupe tome. Oni su sunđeri, upijaju od nas starijih.

Bez obzira da li sam Srbin, Albanac ili Rom, Fejsbuk stranica Bujanovačke nije mesto za vređanje, omalovažavanje, širenje straha, mržnje, verske i nacionalne netrpeljivosti drugoga.

Razumem da su ljudi poprilično isfrustrirani i nedostatkom posla, kulturnih, umetničkih, kvalitetnih sadržaja i mnoštvom problema kojih imamo u gradu. Svako od nas je odgovoran kako se oseća i misli, ujutru kad ustanemo biramo da li ćemo biti dobri ili ne. To ljudima manjka: svest da smo odgovorni za sopstvene osećaje i misli. Bujanovac je mali grad i posao nema za svakoga, ali ljudi iz sopstvene percepcije realnosti ne mogu da izađu i da šire sagledaju sliku. Nadamo se da će se situacija promeniti na bolje i po pitanju zaposlenja i ostalih pitanja. Verujemo.

Svakim danom ste sve bolji. Samo nastavite tako da ljudima pomažete i budete dostupni. Mi smo ovde, mi što ostajemo, hrabri, žilavi ljudi. Najlakše je prodati i otići u ionako prenaseljene, bučne i zagađene gradove, ali ostati i rešavati probleme u multietničkoj sredini nije nimalo lako, pogotovo što smo udaljeni od Beograda kojem je teško da nas vidi.




Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *