VINSKA DAMA: ‘LADAN KO ŠPRICER

Iako je nacija i dalje vrlo striktno podeljena za i protiv špricera, mora mu se odati počast za kult koji ne prolazi. Na kraju, špricer je postao i opstao dugi niz godina i čini mi se da je besmrtan. Jer, zahvaljujući njemu, piju se i vina koja inače nikada ne bi mogla biti popijena i te količine se broje milionima litara samo u nas, a gde je ostatak planete. Sa druge strane, vina koja su kvalitetna, skoro nikada neće tj. ne bi trebalo da završe kao polovina za špricer. Skoro nikad znači da je uvek bilo, jeste i biće onih koji ne znaju svrhu pijenja kvalitetnih i kompleksnih vina i uživanja u istim

Piše: Đurđa Katić, somelijer

Šampanajc za sirotinju, jedinica za meru hladnoće, za boemski život ili pak asocijacija na loše vino? Možda pak stilska figura? Vidi ga, ladan k’o špricer.

Da li je kult špricera u stvari huljenje na vino, spas za vodu, moda koja ne prolazi, verski obred, koka kola od vina ili nešto sasvim peto?

Iako možda niste nikada o tome mislili, špricer zapravo spada u porodicu koktela, pošto se dobija mešanjem belog vina  i soda vode ubrizgavanjem iz sifona. Danas se neretko koristi i gazirana mineralna voda kao alternativa. A pored belog vina, kao osnova često se sreće i roze. Sam koren reči potiče iz austrijske varijante nemačkog jezika (nem. spritzen) što znači «prskati». Vremenom se uvežba veština prskanja sode iz sifona, pa se može prskati i sa nekoliko metara u čašu.

Konzumacija špricera raširila se kao moda u Austrougarskoj i do danas je ostala prisutna u krajevima koji su nekada pripadali monarhiji. Iako je samo Vojvodina bila njen deo, moda špricera se proširila i na ostale krajeve Srbije posle Drugog svetskog rata. «Zlobnici» kažu da se ta moda raširila zbog loših (vrlo kiselih) vina koja su se točila po tadašnjim gostionama, jer su se mogla popiti samo tako razblažena. Ova primedba mogla bi da se primeni i danas!

U zavisnosti od odnosa vode i vina, najčešće se sreću „zimski“ ili „letnji“ špricer, „debeli“ ili „tanki“,  dugog ili kratkog koraka itd. I važi pravilo da ne «vata» dok se sedi, već na pola puta do kuće, sigurno znate onu čuvenu «idi ti, a ja ću te stići». Moja prva životna iskustva sa vinom obeležio je recept za gemiš mog strica Nike, koji je imao uvek istu meru, leti i zimi, zvanu «prst vina, prst vode» s tim što je mera zvana prst, zimi bio  prst uspravno, a leti horizontalno.

Kult špricera je umnogome evoluirao, uvrstio se u porodicu koktela i dobio niz različitih recepata za pripremu.  Jedan od njih obavezno podrazumeva i izvesnu akrobatiku tipa bacanja viljuške u čašu sa tačno određene visine kako bi se špricer dodatno razbio! Na temu da li se sipa prvo vino ili voda, razvila se cela teorija i svaka je za sebe ispravna.  A za one verne špriceraše, uvek i svugde, danas se pakuje i u limenke.

Iako je nacija i dalje vrlo striktno podeljena za i protiv špricera, mora mu se odati počast za kult koji ne prolazi. Na kraju, špricer je postao i opstao dugi niz godina i čini mi se da je besmrtan. Jer, zahvaljujući njemu, piju se i vina koja inače nikada ne bi mogla biti popijena i te količine se broje milionima litara samo u nas, a gde je ostatak planete. Sa druge strane, vina koja su kvalitetna, skoro nikada neće tj. ne bi trebalo da završe kao polovina za špricer. Skoro nikad znači da je uvek bilo, jeste i biće onih koji ne znaju svrhu pijenja kvalitetnih i kompleksnih vina i uživanja u istim. Što ne znaju ne zameram, ali što ne žele da saznaju itekako da! Jer za špricer ipak postoje neka pravila, a to su da je dovoljno ’ladan, da ga ima dovoljno i da košta ništa. Praviti spricer od Rubinovog rozea, Banaskog rizlinga, smederevke… je idealan koncept za letnje vrele dane i celodneveno hidiriranje, i sa moje stane apsolutno opravdan. I sama sam fan špricera od rozea. Iako vlada potpuno pogrešno mišljenje, pogotovo kod mlađih generacija tipa vidi ga seljak, pije špricer. A ono dolazi od onih pokondirenih koji u suštini ne znaju o vinu ama baš ništa, a ni o špriceru, sem da ništa košta. I nije „seljak” onaj koji pije špricer, baš naprotiv, već onaj koji huli na njega praveći ga od dobrih vina, jer špricer nikada ne može biti dobar špricer od kompleksnih i skupih vina.

Bili za ili protiv njega, jedno je sigurno, još dugo će biti najpopularniji koktel u Srba.

Vaša Vinska dama

 




Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *