Dug put do pravde

BUJANOVAC, 18. jul 2017. – Republika Srbija od 21. januara 2014. učestvuje u pregovorima o članstvu u Evropskoj uniji (EU), a u skladu sa politikom Unije koja veliku pažnju posvećuje poglavljima 23. (Pravosuđe i osnove prava) i 24. (Pravda, sloboda, bezbednost), postavlja se pitanje dokle je Srbija stigla sa implementacinom ovih poglavlja.

Dok se neki sagovornici sa juga Srbije čude nameri zvaničnika da Srbiju „uguraju“ u EU, ima i onih koji opravdavaju ovakve postupke i veruju da bi za Srbiju bilo od značaja da postane zemlja članica. Treći, pak, veruju da je ovaj cilj za Srbiju – nedostižan, sve dok se ne ispune određeni uslovi vezani, između ostalog, za pomenuta poglavlja.

Šaip Kamberi, predsednik opštine Bujanovac i lider bujanovačkog odbora Partije za demokratsko delovanje (PDD), mišljenja je da Republika Srbija ne ispunjava sve uslove da postane članica EU.

Kamberi navodi da je zahtev Albanaca za povraćaj Osnovnog suda u Preševu i osnivanje Osnovnog tužilaštva za područje osnovnih sudova u Bujanovcu i Preševu, kao i da Prekršajni sud u Preševu pokriva i područje opštine Bujanovac, „opravdan po načelu ekonomičnosti, ali i po mogućnostima koje stvara u ostvarivanju prava nacionalnih manjina, pravo na slobodnu upotrebu jezika i pravo na adekvatnu participaciju u organima pravosuđa“.

– Dok se ova situacija ne promeni, Srbija nije spremna da bude deo EU, barem u pogledu pružanja olakšica manjinama na ostvarivanje navedenih prava. Naravno, potrebne su i druge korenite promene u celokupnom pravosudnom sistemu – kaže Kamberi

On dodaje da je pravosuđe jedna od tema u kojoj ne postoje bitne razlike između lokalnih albanskih i srpskih političara. Zahtev Albanaca da se osnuju posebne pravosudne institucije za Preševo i Bujanovac, a ne da one budu deo, odnosno jedinice tih institucija iz Vranja, objašnjava Kamberi, nije naišao na oštre proteste srpskih političara, za razliku od primene nacionalnih simbola i drugih pitanja.

Svetislav Veličković, predsednik Odbora za ljudska prava u Bujanovcu, pita se šta će EU uopšte doneti Srbiji, a članstvo u ovoj zajednici upoređuje sa „ropstvom“.

– Protivnik sam članstva u Uniji. Ne daj bože da Srbija ispuni uslove za pridruživanje. Šta ćemo mi tamo? Da budemo robovi? Gledajte samo kako prolaze zemlje jugoistočne Evrope. Ovo je luda ideja, samo idemo još više u propast. Oni nam otimaju deo po deo, tako će se provesti i pravosuđe – eksplicitan je Veličković.

On napominje da bi najbolje rešenje bilo referendum, što je i Ustavom zagarantovano.

Obični ljudi su, smatra, nezadovoljni idejom ulaska Srbije u EU, dok samo „političari svađaju narod i to koriste“. Veličković navodi primer Bujanovca, u koji je, kako kaže, „od 2001. godine ušlo preko 12 miliona evra, a ni jedno radno mesto nije otvoreno“. A, dodaje, „silne pare su dali da nas uče kako da živimo zajedno“.

– Izdajnici svim silama pokušavaju da nas uguraju u EU, ali, ponavljam, ne treba nam to. U Bujanovcu ne važe zakoni Srbije, Albanci rade šta hoće i niko im ništa ne može – mišljenja je Veličković, dodajući da „predsednik opštine Bujanovac ne priznaje srpsku zastavu, već samo albansku i američku“.

Burhanedin Šaipi, predsednik Prekršajnog suda u Preševu, smatra da Srbija ispunjava uslove za pridruživanje EU po poglavljima 23. i 24, kao i da vladavina prava nije samo mrtvo slovo na papiru.

– Svako ima pravo da kaže, ukoliko misli da je ugrožen u bilo kom smislu. Koliko sam razgovarao o ovoj temi sa kolegama advokatima i sudijama, primetio sam da dele moje mišljenje. I oni su, dakle, stava da Srbija treba da uđe u EU i da će to doprineti i razvoju pravosudnih institucija – poručuje Šaipi.

On smatra pozitivnim to što su i Albanci uključeni u ovaj proces, kao i celokupni pravosudni sistem, kao i da za činjenicu da je Preševo ostalo bez Osnovnog suda ne može da krivi isključivo srpsku vlast.

– Deo odgovornosti snose i političari iz Albanije. U Bujanovcu je nedavno bio tečaj kadeta koji su polagali pravosudni ispit, što znači još 50 potencijalnih kandidata koji će sutra da se uključe u srpski pravosudni sistem – navodi Šaipi primer dobre prakse.

Sa druge strane, Ragmi Mustafa, predsednik Odborničke grupe PDD-a u Bujanovcu, decidirano tvrdi da srpska Vlada „nema jasan plan za implementaciju poglavlja 23. i 24“, kao i da, u tom smislu, „progres nije vidljiv, već imamo samo znake nazadovanja“.

– U proceduri je Zakon o savetovanju nacionalnih manjina, međutim još uvek nije po standardima EU. Albanci su u Srbiji građani drugog reda, a takođe nisu dovoljno integrisani u političke i institucije sistema na jugu Srbije – kaže Mustafa.

On podseća da je „Plan od sedam tačaka“, o popravljanju stanja u Preševu, Medveđi i Bujanovcu, usvojen još 2013. godine, ali dodaje da ne vidi da je nakon toga bilo pomaka po ovom pitanju.

– Primenjuju se dvostruki standardi, a smatram da bi veću pažnju trebalo obratiti na prava nacionalnih manjina. Skrining bi trebalo da te nerešive probleme reši – zaključuje Mustafa.

D.P.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva




Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *