Autor: Čitalac Bujanovačkih
Bujanovac, 19. decembar 2025. – Milan Jovanović, naš verni čitalac i pratilac, jedan od brojnih Bujanovčana koji više ne živi u svom gradu ali redovno preko Bujanovačkih prati lokalna zbivanja, objavio je komentar na tekst “Lice Arsić Saša sud i tužilaštvo povezuje sa Kurtijem i ustaškim portalom iz Bujanovca” u kome je hirurški precizno, na primeru Arsića, secirao aktuelnu društvenu i političku klimu u Srbiji.
Uz dozvolu autora, Jovanovićev komentar prenosimo kao lični stav:
Ono što se vidi u slučaju Saše Arsića nije incident, već obrazac: pretnje novinarima kad reč zaboli, nasilje kad nestane argumenata, politika shvaćena kao lovište, a javna funkcija kao privatni sef.
Tužilaštvo: Saša Arsić politizuje slučaj i pokušava da diskredituje naš rad
U toj logici institucije nisu korektiv već smetnja, a kritika se doživljava kao napad koji treba ugušiti.
Nepotizam se uklapa prirodno – zapošljavanje sina nije greška sistema, nego njegova svrha: moć se razume kao nasledna, a država kao porodično preduzeće.
Istorija nam je taj film već puštala.
ARSIĆ: SNS od građana uzima lične karte! MITROVIĆ: To su neozbiljne izjave neozbiljnih ljudi!
Od vremena kada je sin Nikole Pašića postao simbol zloupotrebe očevog položaja, do Marka Miloševića kao karikature državne moći bez odgovornosti – uvek isti motivi: osećaj nedodirljivosti, bes prema onima koji “ne znaju gde im je mesto” i potreba da se autoritet potvrdi silom ili strahom. Kad se kritika doživljava kao izdaja, a zakon kao prepreka, javni prostor se pretvara u poligon za obračune, ne u mesto služenja građanima.
Takvo ponašanje ne govori o snazi, već o slabosti koja se maskira bahatošću.
Što je veći strah od gubitka kontrole, to je veća potreba da se viče, preti i udara
I dok se toleriše ideja da je “naš” iznad pravila, biće novih Pašićevih i Slobinih sinova – samo sa drugačijim imenima.
Problem, dakle, nije jedan čovek, nego navika društva da na ovakve pojave slegne ramenima dok ne postanu pravilo.








